...

sve manje cudim se svemu,
ali jos se ne mirim
sa tamnim sjenama sto bi
da usele mi u zjene....
skidam kapu zivotu
al` sesir svoj nakrivim ...
umjesto brosa, sretne
zakacim uspomene...

sve manje ocekujem
ali jos uvijek se nadam
nekoj od onih sitnica
koje nam zivot znace..
naucila sam da letim
od kada znam da padam...
da glasno smijem se, umijem
jer znam kako se place...

sve manje trazim zivotu
ali jos uvijek tragam
za zlatnim zrnima zita
izmedju kukolja trava...
ne zurim nigdje, al` hitam
da sretnem lica draga...
da sunce probudim, zurim
da zoru ne prespava....

...

...ne budi usnulog, bez snova,
kad ne znas gdje ga budjenje vodi...
krletke postoje jer neke ptice
ne znaju pjevati na slobodi...

sta znaci vrijeme ako su svi
tacni satovi odavno stali...
kad svi trenuci, vazni i veliki,
mjere se casima obicnim, malim....

cemu price vec zavrsene
i prije nego tacku stavis...
cemu pobjede... dok ima poraza
sa vise razloga da ih slavis...

rastanak

Mirna...
bez tebe idem dalje, mirna...
jaka i postojana,
bas ko da nemam rana
i ko da nista me ne boli...

Hladna...
Ko led sto kaplje ispod streha...
Ko grumen tvoga srca
sto nizakog ne kuca,
i nikog ne moze da voli...

I znam
sve sto ti nikad neces znati...
zivis il` samo trajes,
saznas tek kad se dajes
i kad se imas kome dati...

Voz za jug

Kad oblak zakloni nebo
plavetnilo posivi,
ja se ukrcam na voz
sto vozi prema jugu...
Tamo gdje najplavlje plavo
jedno more zivi...
Uzmem spavaca kola
i tako prespavam tugu...

Kad umori se sunce
ja fenjer svitaca palim....
i gledam kako ko voda
u pustinji svjetluca
hiljade zvijezda malih
u tim kapljama sjajnim...
umjesto jednog milion
zlatnih, malenih sunca...

I ne bojim se mraka,
ne strepim ja od tmine
dok u ocima cuvam
tu svjetlost i toplinu...
jednom, kad zivot sam
ko zraka sunca, mine,
sa njima sklopit` cu oci
i zagrlit` tisinu....

zivot

Kamen po kamen, i trun po trun,
vrijeme razori stijene...
U prah i pepeo planine smrvi...
sto ne bi tebe i mene...

I kap po kap uvire zivot
ko ponornica rijeka...
Kad sjaj u oku usahne... tiho...
Zgasne zvijezda daleka.

Nista dovijeka trajalo nije,
ni sunce a ni kisa...
nakon svih bura i svih oluja
nebo se uvijek stisa....

Stanica

Ti me ponekad na nju sjetis
kad se ko dijete nasmijesis...
bas kao i njoj i tebi prastam
i pustam te da grijesis...

Ti me ponekad sjetis na nju
i vratis uspomene....
I zato znam da nista nece
biti od tebe i mene...

Ja sam tek onaj koji te cuva
dok cekas onog pravog...
prolazna stanica za sve vozove
do kolosjeka glavnog...

sitnice

Za srecu trebam tako malo...
tek jednu rijec, tek malo nade,
da znam da ti je do nas stalo,
i da mi niko te ne krade...

Za ljubav trebam jos i manje
...jedan drhtaj u tvome glasu...
da podignes me kada padnem
i da me hrabris u teskom casu...

Za radost treba mi tebe mrva,
za bol i suze - tvoje rame...
Da znam da sam ti zadnja i prva
i da bi zivot dao za me...

Da spustim glavu na tvoje grudi,
dlanom da mi milujes lice...
kraj tebe jutrom da se budim...
Za srecu trebam tek sitnice...