Ne znas ti...

Ne znas ti...

ne znas ti mene, jedino moje,
kad mislis da mi se usne boje
s usana tvojih leda...
i da mi grudi, nejake, strepe
sto tvoje zjenice ko ruske stepe
prazne su, dok me gledas...

ne znas ti nista, jedino moje,
al' ja sve znam - odavno stoje
zidovi medju nama...
sto god da ucinim kazes da grijesim...
smeta ti cak i kad se smjesim
sto opet ostajem sama...

ne shvatas nista... jedino moje...
okamenjeni slavuji stoje
na zicama moga glasa...
stegnutim kao na gitari
prije neg' puknu... bas ko da marim
sto vise nema nam spasa...