...

sve manje cudim se svemu,
ali jos se ne mirim
sa tamnim sjenama sto bi
da usele mi u zjene....
skidam kapu zivotu
al` sesir svoj nakrivim ...
umjesto brosa, sretne
zakacim uspomene...

sve manje ocekujem
ali jos uvijek se nadam
nekoj od onih sitnica
koje nam zivot znace..
naucila sam da letim
od kada znam da padam...
da glasno smijem se, umijem
jer znam kako se place...

sve manje trazim zivotu
ali jos uvijek tragam
za zlatnim zrnima zita
izmedju kukolja trava...
ne zurim nigdje, al` hitam
da sretnem lica draga...
da sunce probudim, zurim
da zoru ne prespava....

...

...ne budi usnulog, bez snova,
kad ne znas gdje ga budjenje vodi...
krletke postoje jer neke ptice
ne znaju pjevati na slobodi...

sta znaci vrijeme ako su svi
tacni satovi odavno stali...
kad svi trenuci, vazni i veliki,
mjere se casima obicnim, malim....

cemu price vec zavrsene
i prije nego tacku stavis...
cemu pobjede... dok ima poraza
sa vise razloga da ih slavis...

rastanak

Mirna...
bez tebe idem dalje, mirna...
jaka i postojana,
bas ko da nemam rana
i ko da nista me ne boli...

Hladna...
Ko led sto kaplje ispod streha...
Ko grumen tvoga srca
sto nizakog ne kuca,
i nikog ne moze da voli...

I znam
sve sto ti nikad neces znati...
zivis il` samo trajes,
saznas tek kad se dajes
i kad se imas kome dati...

Voz za jug

Kad oblak zakloni nebo
plavetnilo posivi,
ja se ukrcam na voz
sto vozi prema jugu...
Tamo gdje najplavlje plavo
jedno more zivi...
Uzmem spavaca kola
i tako prespavam tugu...

Kad umori se sunce
ja fenjer svitaca palim....
i gledam kako ko voda
u pustinji svjetluca
hiljade zvijezda malih
u tim kapljama sjajnim...
umjesto jednog milion
zlatnih, malenih sunca...

I ne bojim se mraka,
ne strepim ja od tmine
dok u ocima cuvam
tu svjetlost i toplinu...
jednom, kad zivot sam
ko zraka sunca, mine,
sa njima sklopit` cu oci
i zagrlit` tisinu....

zivot

Kamen po kamen, i trun po trun,
vrijeme razori stijene...
U prah i pepeo planine smrvi...
sto ne bi tebe i mene...

I kap po kap uvire zivot
ko ponornica rijeka...
Kad sjaj u oku usahne... tiho...
Zgasne zvijezda daleka.

Nista dovijeka trajalo nije,
ni sunce a ni kisa...
nakon svih bura i svih oluja
nebo se uvijek stisa....

Stanica

Ti me ponekad na nju sjetis
kad se ko dijete nasmijesis...
bas kao i njoj i tebi prastam
i pustam te da grijesis...

Ti me ponekad sjetis na nju
i vratis uspomene....
I zato znam da nista nece
biti od tebe i mene...

Ja sam tek onaj koji te cuva
dok cekas onog pravog...
prolazna stanica za sve vozove
do kolosjeka glavnog...

sitnice

Za srecu trebam tako malo...
tek jednu rijec, tek malo nade,
da znam da ti je do nas stalo,
i da mi niko te ne krade...

Za ljubav trebam jos i manje
...jedan drhtaj u tvome glasu...
da podignes me kada padnem
i da me hrabris u teskom casu...

Za radost treba mi tebe mrva,
za bol i suze - tvoje rame...
Da znam da sam ti zadnja i prva
i da bi zivot dao za me...

Da spustim glavu na tvoje grudi,
dlanom da mi milujes lice...
kraj tebe jutrom da se budim...
Za srecu trebam tek sitnice...

na kraju svega

Na kraju svega - shvatam...
- mi se poznavali nismo.
Nema tu nista sto se
oprostit` moglo ne bi...
Ja sam bila tek greskom
adresirano pismo,
zalutalo pogresnom nekom...
Nekom neznanom tebi...

I nema tu krivice...
Mozda tek sudbine malo.
Jedan pogresan korak
u nekom pogresnom smjeru...
Mozda smo mogli i bolje
al`... kome je jos stalo...
mi smo jedno za drugo
pronasli pravu mjeru...

Istina, nema tu mjesta
ni ljubavi ni casti...
Ne stanuje vrlina
pod krovovima srama...
Mozda pogresni mi smo
al` tako nisko pasti...
Zar je trebalo to
nekada pravim, nama....?

pismo

Kad me zivot ponese
ko pismo bez adrese
do beskraja cu ici..
Al vise necu stici
do vrata po cijem staklu
prstom pises mi ime
po inju... koje od zime
crta tvoj topli dah...

I nece ostat` mi stope
u snijegu ispred tih vrata,
jer do njih ne vodi vise
nijedan poznat mi put...
Samo razliven vosak...
treperav trag od zlata
poslednje svijece sto gori
nama u pomen... i muk.

Molitva

Neka te cuvaju moje
molitve kao straze
na bedemu zivota,
pred hordama od zla...
Postojano... ko kamen
kojim zidasmo ovaj
zid izmedju nas dvoje,
ubogi... ti i ja.

Nek ti se nadju pri ruci
strele iz moga srca
sto ih odapnu davno
tvoja srdzba i jed...
Ja ti oprastam sve...
i srecu zelim samo...
I sunca... da oko srca
okopni ti led...

Evo - otkrih ti ranu ljutu,
a ti sad na nju istresi so...
Ja sam od onih na krivom putu
i kada pravih imaju sto...

Onih sto, kada nizbrdo krenu,
ne koce... samo dodaju gas.
Kockari sto se klade u srecu,
i kada izgube, ne puste glas...

Znas i to da se igram sa vatrom
bas kad se plamena najvise bojim...
I zato - pucaj!
...jer nema rijeci
Koja od cutanja vise boli.


2004. god

Tajna

Ti ne znas malu, skrivenu tajnu
moga srca...
Ono je stvoreno samo da voli,
tek usput kuca..
Ti ne znas, duso, da ucila sam
slova da pisem
da tebi pjesmom kazem da samo
za tebe disem...
Ni moja stopala nisu da hode,
vec da te prate...
i zivot zivim tek da bih jednom
umrla za te....

**

Kreni polako, andjele...
ja vise nemam sta da ti dam.
Rijeci su sada suvisne,
i tako sve ces znati i sam...

Sta da ti kazem, andjele
- raspukla dusa, ko zreo nar...
Uzalud krpis savove...
Svak je svoj suzanj... i tamnicar.


Sarajevo, 2002.

Trag

A ti...
plavis po meni, kao rijeka...
i nesto me u tebi boli...
al` nesto u meni voli
tebe..i to sto boli...
tu ljubav stariju od vijeka...
Trag...
Medju zvijezdama sto svjetlluca
po otkucajima tvoga srca pratim...
i znam...
Od svih cu da te kradem...
da samo sebi te dam.

***

ko nejak treptaj cujem ti bilo
tu... ispod moje koze...
kroz trepavice kradu se slike
i misli se, umorne, mnoze.
spokoj i nemir... nada i slutnja...
na ringispilu zivota...
a sta je spram vjecnosti zal... ili ljutnja?
sta ponos?.. i sta sramota...?
samo po dobru cu da te pamtim...
po tragu od kaplji zlata...
dok vracam te u san iz kog te prenuh, na tren...
...zatvaram vrata.

Jedino Ti

...Jedino Ti u meni moja lutanja slutis...
Tisinu kojom najavim nijeme moje dane.
Jedino Ti cujes svaku rijec koju precutim...
procitas sve moje price, nikad nenapisane...

Jedino Ti me volis ko sto se voli dijete,
bezuslovno... sa blagim osmijehom i strepnjom,
da ne odlutam tamo gdje ni ptice ne lete,
u noc, koja ceka i vreba... bez svitanja... sa prijetnjom.

Jedino tvoja ruka moja je slamka spasa,
putokaz izgubljenom u lavirintu zivota...
Jedino Ti se odzoves kada te zovem, bez glasa...
S tobom me probudi ljubav... A uspava dobrota.

Jedino Ti otreses prasinu s mojih skuta
kad padnem... podignes me i poljubis da ne boli...
Jedino Ti me cekas na kraju svakog puta...
Jedino tebe trebam... i samo tebe volim...

ma nek` sam tvoja...

ne trazim puno od zivota
jer sve sto trebam mi je dao...
svud` oko mene je ljepota...
al` tebe mi je uvijek malo...

i dok me jutrom snenu ljubis
u oba oka i vrh nosa...
sapces mi tiho..."`ajde,budis..."
trazi te moja noga bosa...

i krene ista ona plima
s kojom poteces mi kroz vene...
Tad znam ... sve imam dok te imam...
i imas sve dok imas mene...

...ne trebam od zivota vise
jer sve sa tobom mi je dao...
kad kazes mi - ma nek` si moja...
... ko bi te sad od drugog krao...

slamka

Olovna je ta slamka spasa
za koju hvatas se, dok bez glasa
skidas me pogledom...
Pod svilom draca je, i trnje...
I vucica, umjesto srne
sa dusom ranjenom...

Jer to sto sjaji nije ziska
staroga plama... vec suza viska
za tebe, umrlog.
Teska... Ko vosak kada kapne,
kad ko slomljena grana zapnes
na brani sjecanja mog...

A ti jos mislis da se znamo...
i da sam tu... a ja sam tamo
gdje tvoj ne vodi put.
Kad pukne srce, puknu i zice...
Uzalud tad je traziti svirce...
Muziku neces cut`.


2003. god

kec

... I kad zanijemim, tebi saputacu...
da se ne izgubis u tisini...
Bar kao jesenje lisce sustacu
pod tvojim stopama... ne brini.

Ne boj se duso.. Vrijeme je gubitnik...
Upamti moje rijeci -
ja sam bolestan samo od ljubavi...
Vrijeme takve ne lijeci...

Kad bude hladno, ti samo onaj
moj stari dzemper obuci...
U rukav ja cu da se sakrijem...
Ti me ko keca izvuci...

Izmedju Naseg i Tudjeg

...tanane niti pletem, ko svilu,
oko mog svijeta u tvome krilu...
da niko, nikad ne udje...
i da me niko iz sna ne prene
uspavanu...ispod koprene,
izmedju Naseg i Tudjeg...

zamecem tragove dok ti hitam,
ne osvrcem se... i ne pitam...
neka me nikad ne traze...
nek` me zaborave, ko one price
sto sve jedna na drugu lice...
al` budne nek budu straze...

...jer ako me ne bude u tvojoj dusi,
u tvojim zjenama... i svijet se srusi...
neka me nazad vrate...
i neka samo pogase svice...
upale svijece...a brojanice
sapatom neka me prate...

carpe diem

evo me...
rasipam slova ko perle
i kao zaljubljeno derle
pjesme ti pisem...
smjeskam se... prevrcem...
i jedva disem,
i zebem...
i zebem.
prstom, u mraku, "guram" po nebu
Mala i Velika kola...
a put do njih tek je na pola
moga puta do tebe....
nekad me stigne poznati nemir
a nekad, opet ,samo me prodje...
ko plamen svijece na vjetru...
nekad te trazim medju zvijezdama...
u svakom predjenom kilometru...
u svitanju, i predvecerju,
u kori breze... i u paperju
pod krilom ptice...
nekad kotrljam suze uzbrdo...pod trepavice...
suze ko suze - uzbrdo nece
i nece nazad, bas iz inata...a ja se pitam..
- koji im gost ostavi vrata
otvorena...
promaja tuge il` propuh srece...
il` to sto imam te i kad te nemam...
il to sto nemas me i kad me imas...
ma ko ce znati...
ili sto imam ti toliko dati,
a ne znam hocu li znati...
i stici...
ili cu prije stanice sici
iz ovog voza sto nikud hita...
znam... jedino On se pita...
masinovodja...
skretnicar glavni...
blagajnik onaj kome sve platis....
e zato necu tek da se klatis
u tom sasavom vozu zivota ...
kreni ka meni !
potrazi me !
hrabro... ko vojnik kad u rat krece...
to je junastvo!
...nije sramota.
prodji vagone... u svaki kupe
pogledaj dobro...
svuda zaviri.
mozda me nadjes, zamisljenu,
kako kroz spusten prozor virim...
i naginjem se...
bas kao Selma iz one pjesme.
mozda i ispadnem, ako ne stignes,
i negdje tresnem...pored pruge..
van one stanice ispod duge
na kojoj smo se trebali sresti...
mozda ostanem samo bez svijesti...
a mozda ostanem i bez tebe..
eto, zasto ti pjesme pisem...
i zasto zebem.
...mozda i shvatis zasto je tako
kod mene sve...naopako...
ko ono kad te zauvijek ostavim,
a samo ti se primaknem blize...
i zasto lutam
i svuda stizem...
- ..."Carpe diem".
A i onako....

ona

ona sto s prvim lastama ode...
ko voz bez voznog reda, dodje..
vjetar sto se vezati ne da,
samo ti tijelom, ko drhtaj, prodje...

svetica, cedna...Gospe od grijeha
nevjerno vjerna... i odana...
lijepa i ruzna, vedra i tuzna,
nejaka, slaba... a postojana...

i kraljica... i prosjakinja
koja sve daje kada prosi...
ona kojoj se rugas - "damo..."
kada ti kaze da se nosis...

ona sto sanja te i kad je budna...
i koju i na javi snivas...
ona ka kojoj ruke pruzas,
ona bez imena, koju dozivas...

i zanesena... i samo zena...
vrela ko vrelo julsko vece...
ona sto usnama tijelom ti luta,
i sto ti dahom kozu opece...

ona koja ti kaze da je
previse svoja... najvise tvoja...
ona iskrena... i kada laze...
...ona ... a ti pogodi koja...


juli 2009.

san

kad te pozelim ja u san svratim.
i tamo, u snu, opet nas ima...
zatvorim oci i sve se vrati..
ja na tvom jastuku a vani zima...

jutra od meda i dodiri od svile...
poznata pjesma "ti oku mom si dar"...
dotaknem rame gdje su ti usne bile,
i na tren opet je novembar...

zakljucaj vrata kad zivot na njih kuca...
stegni me cvrsto i sakrij me od tuge...
okiti jelku svicima, nek svjetluca...
Badnje je vece 2002...

kad te pozelim, ja samo sklopim oci
i samo jako zatvorim trepavice...
zarobim slike...a "kada parti vrime"...
ti me probudi... moj Mali Prince.


juni 2003.

svjetionici

zagrli me...ko dijete.
i ne govori...cuti.
kao i uvijek do sada
cekat cemo da prodje
oluja sto rusi i kida,
kad nepozvana dodje...
...rijeci su slaba brana
plimi sto pogled muti...

ja naslonicu glavu
tu.. na rame tvoje...
a ti usnama slusaj
bilo na mom vratu..
tu se zaustavlja vrijeme
i kazaljke na satu...
i otkucajima srca
svi se trenuci broje...

zagrli me.. bez straha...
jer samo nam se cini
kao da koracamo
po nekoj tankoj zici..
predugo jedno drugom
mi smo svjetionici
da bi se mogli lako
izgubiti u tmini...


novembar,2002.

Arka

znas one dane koji samo su
ili za izbjec` il` za spavanje...
kad nebo krene da nas potopi
ti si moj pojas za spasavanje...

probudim se, a svuda sivilo
i samo teski kisni oblaci..
kad trazim sta bi me ozivilo
ti mi odnekud osmjeh dobacis...

i bas me briga ako potop je,
ako je dan samo za spavanje ...
dok imam svoju barku Nojevu
da sa njom krenem na krstarenje...

predja...

plete se ljubav u niti cvrste
kao na razboju, kroz moje prste
dok se sa tvojima splicu...
neraskidive, a nevidljive..
i necujne, ko rijeci stidljive
sto nijeme usne sricu...

i usnulu me tebi nose
kroz izmaglicu, i trave rosne,
prije neg` svane zora...
da me poljubis prije sunca,
i vratis kazaljke, da ne otkuca
sat kada poci se mora...

da mi jos jedan drhtaj ukrades,
i "ne" u "da" pretvoris, znades,
kao carolijom nekom...
i sve sto ikad vazno je bilo
nevazno postane, kad "..moja vilo..."
kapne ti s usana, meko...

i nema juce... ni sutra nema.
postoji SAD. i MI. ...i nijema
rijec sto ne poznaje medju....
od svega glasnija... sto niti cvrste
plete kroz tvoje i moje prste
u neraskidivu predju....

septembar 2009.

*

Kad propinje se dusa
na prste da se spasi
pred bujicom zivota,
ja znam uz mene da si...

I kada mi na grudi
planine legnu snjezne,
ti uspravnu me drzis
sa dvije rijeci njezne...

U vremena susna
kap vode na svom dlanu
ti zadnju za me cuvas..
...Sve rijeke u nju stanu...


2008. god

dobro ti jutro, andjele moj...

dobro ti jutro, andjele moj...
duga je ovo noc bila...
odnio mi te vjetar daleko,
je li ti slomio krila...

cekao sam te, andjele moj
i bdio sve do zore...
ti daj mi nadu a ja cu strepnje
sakriti sve u bore...

dobro mi dosla, andjele moj
suvisne sve su rijeci...
ja samo s tobom opet sam ziv...
ti me i bolis i lijecis...


2005. god.

jos jedna pjesma...

znas da sam ciganske, nomadske krvi,
i da su putevi moje vene ...
i kada padnu listovi prvi
da me daljine zovu da krenem ...
znam da se nekad pomalo umoris
od ispracanja i docekivanja ...
znam da ti dodje i da mi udavis ...
i slično ... u granicama očekivanja ...
znas da sam spremna da sve ostavim
sve dok imam gdje da se vratim ..
znas .. i ja mogu da pretpostavim ...
negdje u sebi ja tvoj trag pratim...

Ne znas ti...

Ne znas ti...

ne znas ti mene, jedino moje,
kad mislis da mi se usne boje
s usana tvojih leda...
i da mi grudi, nejake, strepe
sto tvoje zjenice ko ruske stepe
prazne su, dok me gledas...

ne znas ti nista, jedino moje,
al' ja sve znam - odavno stoje
zidovi medju nama...
sto god da ucinim kazes da grijesim...
smeta ti cak i kad se smjesim
sto opet ostajem sama...

ne shvatas nista... jedino moje...
okamenjeni slavuji stoje
na zicama moga glasa...
stegnutim kao na gitari
prije neg' puknu... bas ko da marim
sto vise nema nam spasa...

Prepoznajem te...

Prepoznajem te..

U vjetar juzni, prerusenog,
sto mi u tijelu talase stvara,
prepoznaje te moja koza
dok s tvojom kozom razgovara...

U kisnim kapima kada mazno
klize niz moja njedra, ko svila,
prepoznajem te... bas kao da sam
na istom oblaku s tobom bila...

U tajni sjaja mojih zjena...
i u ogledalu dok se gledam,
prepoznajem te...i sklapam oci...
da sacuvam te... i nikom nedam.

Frka

kad spopadnu me bube
i ne daju mi mira,
a ti se pravis da te
to nimalo ne dira...
uzdisem, i cutim..
i cutim, i uzdisem...
ti ljubazno me pitas -
"je l' moze malo tise?"...
jer na tv-u straaasno
vazne bas su vijesti
o berbi kukuruza
i nekoj novoj cesti...
sto lagati - tad siznem,
da ne kazem - poludim...
kroz prste (damski) zviznem,
ti ni da se zacudis...
i ne hajes... ni rijeci,
ni "ljubavi"... ni "molim?"
eee...tad se vec polako
sve otima kontroli...
i osjeca se ona
napetost u zraku...
k'o kad se sprema napad
na bazu u Iraku...
uz razliku sto nije
bombas samoubica
u pitanju, vec gore
- zena domacica...
padnu mi roletne
i razum se pomraci...
e sada cemo vidjet'
jel' vazno i sta znaci
- je l' otvorena cesta,
- je l' neko pao s mosta...
za kukuruz ne znam,
al' ti si obr'o bostan...
i cija majka crnu
vunu ce da prede...
za pocetak - hefta
od danas nema srijede...
sto znaci - nista fudbal,
sve utakmice - jok!
- rjesenje pravosnazno!
bez "zalba" i bez "rok" !

Sanjala sam

Sanjala sam


sanjala sam da me ne volis..
a nisam spavala, niti se budila...
gledala sam kako odlazis,
sklopljenih ociju... nisam se cudila...

jer davno mi smo otisli
jedno od drugoga
i stranci postali,
odavno smo se rastali...
na istom jastuku
neznanci postali...

sanjala sam duga cutanja...
jos cujem rijeci, neizgovorene...
i pamtim tvoja lutanja,
ko zrna soli za rane otvorene...

a znam da jedno drugo smo
kao na kartama davno izgubili...
al' kao losi kockari
jos smo blefirali,
dok smo se ljubili...

sanjala sam trosne mostove
iznad mutne vode, nabujale...
i nas na dvije obale...
i neke sretne dane... prohujale


Sarajevo, 2002.

Valcer

Valcer


Jos ponekad hodam u snovima kraj tebe
tad nista me ne boli, i srce mi ne zebe...
Jos ponekad se nadam da vidjet cu ti lice
kad probudim se jednom iz ove nesanice...

A kad otvorim oci, doceka me tama
I shvatim da i dalje bez tebe sam.. sama...
Dodirnem hladan jastuk i zagrlim prazninu,
al' oprostim ti opet... i okrivim sudbinu...

A onda stavim prste novembru ja na dlan
pa zaplesemo valcer... po inju... on i ja...
Dok ledenom me rukom okrece i vrti,
ja znam da voljecu te... voljeti do smrti...

forte i allegro

Forte i Allegro



Ti ucio si mene
koracima prvim...
sacuvao me cijelu
u vremenu sto mrvi...


I znao me nasmijat'
i kad se grlo steglo
ti muzika si moja...
Forte... i Allegro...