slamka

Olovna je ta slamka spasa
za koju hvatas se, dok bez glasa
skidas me pogledom...
Pod svilom draca je, i trnje...
I vucica, umjesto srne
sa dusom ranjenom...

Jer to sto sjaji nije ziska
staroga plama... vec suza viska
za tebe, umrlog.
Teska... Ko vosak kada kapne,
kad ko slomljena grana zapnes
na brani sjecanja mog...

A ti jos mislis da se znamo...
i da sam tu... a ja sam tamo
gdje tvoj ne vodi put.
Kad pukne srce, puknu i zice...
Uzalud tad je traziti svirce...
Muziku neces cut`.


2003. god