Voz za jug

Kad oblak zakloni nebo
plavetnilo posivi,
ja se ukrcam na voz
sto vozi prema jugu...
Tamo gdje najplavlje plavo
jedno more zivi...
Uzmem spavaca kola
i tako prespavam tugu...

Kad umori se sunce
ja fenjer svitaca palim....
i gledam kako ko voda
u pustinji svjetluca
hiljade zvijezda malih
u tim kapljama sjajnim...
umjesto jednog milion
zlatnih, malenih sunca...

I ne bojim se mraka,
ne strepim ja od tmine
dok u ocima cuvam
tu svjetlost i toplinu...
jednom, kad zivot sam
ko zraka sunca, mine,
sa njima sklopit` cu oci
i zagrlit` tisinu....